Vicevi o Životinjama

Dali majmunu u zoo vrtu jesti trešnje, a majmun prvo strpa trešnju u guzicu pa onda u usta, vidjeli to posjetioci i upitaše čuvare zašto majmun stavlja prvo trešnju u guzicu, pa onda u usta. Čuvar odgovara: Ma pustite ga, jadan, neki dan je pojeo breskvu i nije mogao iskenjati košticu pa sada prvo proba dali može proći. :D

Šeće ateist šumom. I divi se: - Kakva divna stabla! - Kakve snažne rijeke! - Kakve prekrasne životinje! Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i ugleda grizlija od tri metra kako ga napada. Potrči najbrže što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava. Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne. Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili "O, moj Bože!" Vrijeme se zaustavi. Medvjed zastane na mjestu. Šuma umukne. Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas: - Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom? Ateist pogleda ravno u svjetlost. - Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom? - Dobro, reče glas. Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže: - Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen.

Ugleda maca vrabca na vrbi. Instikt joj ne dade mira, poce gledati, mjerkati, kovati plan kako da mu stane za vrat. Neopazeno se popne uz deblo, dođe do grane na kojoj je stajao vrabac, i tu je zapravo tek na pocetku. Kako to obicno biva, nista u zivotu nije lako, tako i nasoj maci se bas pogodilo da je vrabac stao na vrh tanke i najduze grane ciji vrh doseze do sredine podubokog potoka. Vidi maca nije sala, nije lako, ali izbora nema, te lagano krene. Nakon par koraka grana se poce savijati, te se maca u strahu da ju vrabac ne otkrije vrati na pocetak. Krene opet, vrati se i tako nekoliko puta. Potraja to malo duze, pocelo joj se ciniti kako od svega nece biti nikakve koristi, te odluci da krene na sve ili nista. Krene opet, normalno, grana se opet savija, no ovog puta nema vracanja nego napravi jos dva koraka, ucini joj se da u skoku moze doseci vrabca, naglo skoci, no istog momenta vrabac ju primjeti i odleti, a nasa junakinja se nađe usred potoka. Pouka: Sto predigra dulje traje, maca mokrija.

Živio u kanalizaciji mali crv... Živio i pojma nije imao da neki žive i drugačije... Jednog dana, nađe on neke stare novine... Počne čitati, čitati, čitati... Pa, zaprepašteno upita tatu: - ”Tata, je li točno da ima crva koji žive u jabukama...?!” -“Točno je, sine...”, odgovara tata... -“A, je li točno da neki crvi žive i u mesu...?” -“I to je točno, pile tatino...” -“A, ima ih i u salami...!” -“Ima djete moje, ima...” -“Pa, zašto mi onda živimo u ovim govnima...?!” -“Zato sine, sto je ovo naša domovina...!”